KADA KAŽEMO da Društvo istraživača “Vladimir Mandić Manda” postoji već četiri decenije, ne mislimo da je ideja o njegovom osnivanju došla iznenada, kao ni da je Društvo isto kao što je bilo pre četrdeset godina. Želja i entuzijazam mladih Valjevaca za druženjem i kanalisanjem svojih interesovanja, šezdesetih godina prošlog veka kulminirali su u vidu osnivanja Kluba mladih istraživača 1969. godine. Ideja o mladim istraživačima, amaterskim istraživanjima, vršnjačkoj edukaciji, samostalnom organizovanju i sprovođenju ideja u delo od strane mladih bila je ideja ispred svog vremena. Aktivnostima Društva se izražavaju raznovrsna i konkretna interesovanja mladih za naučno istraživacki rad sa ciljem da mladi, na temeljima nauke i kulture, prošire svoja znanja o prirodii životnoj sredini, doprinose razvoju Društva i nauke. Misija Društva istraživača “Vladimir Mandić - Manda“ je da okuplja mlade ljude koji žele da usavršavaju sebe i okolinu, da primenjuju stečena znanja, boravkom u prirodi i delovanjem u društvu, bavljenjem naučno-istraživačkim radom i kreativnim korišćenjem slobodnog vremena.
PRVA EKSPEDICIJA koju su realizovali članovi ove novoosnovane organizacije bila je letnja ekspedicija na Durmitoru 1969. godine. Nažalost, ova ekspedicija obeležena je tragičnom pogibijom jednog od mladih članova Speleološke grupe, Vladimira Mandića Mande. Međutim, iako neverovatno tragična i neočekivana, smrt ovog mladog istraživača, zapečatila je kurs Kluba mladih istraživača. Tokom te godine, Klub je promenio ime u Društvo istraživača “Vladimir Mandić Manda” u znak sećanja na poginulog speleologa i ideju koja je započela valjevske Istraživače.
ČLANOVI DRUŠTVA ISTRAŽIVAČA su idejni tvorci Republičke konferencije Mladih istraživača Srbije (MIS), koja je počela sa radom 1976. godine. Iz Društva je potekla i ideja o osnivanju Istraživačke stanice Petnica. ''Srećni smo što je pored naše Petničke pećine nikla prva Istraživačka stanica - izvorište novih ideja i novi kvalitet akcije i organizacije mladih Istraživača'', govorili su u to vreme članovi Speleološke grupe. Saradnja Istraživača sa ove dve organizacije je neprocenjiva za mlade članove Društva. Neretko se članovi Društva nađu među polaznicima seminara u ISP, kao što im i Stanica često pozajmljuje opremu.
TOKOM OVIH ČETRDESET GODINA u Društvu se osnivalo, reosnivalo, zatvaralo i menjalo više od petnaest različitih tematskih grupa. Naime, naučni trendovi, interesovanja članova, pa i mogućnosti istraživanja neke oblasti, određuju šta će biti ciljevi neke grupe u okviru rada Društva. To je ono što izdvaja ovu organizaciju od drugih. Sami članovi, ma koliko mladi i neiskusni, biraju i kreiraju svoje aktivnosti. Podrazumeva se, stariji članovi preuzimaju inicijativu i uče nove članove, ali planovi za tekuću godinu plod su svih članova grupe. Odluke se donose zajednički, a vođa grupe je samo prvi među jednakima. To može zvučati kao nevažna stvar u obrazovanju, međutim, novi članovi željni da svoje ambicije zadovolje u Društvu, imaju punu slobodu da pitaju, dobiju odgovore, predlažu aktivnosti i da ih zatim i realizuju. U skladu sa tim, svaka grupa funkcioniše kao tim, gde svako ima različite uloge.
ISTRAŽIVAČI SU VIŠE OD BAVLJENJA NAUKOM u prirodi na jedan zanimljiv i originalan način. U istraživačima ćete naučiti da prepoznate Severnjaču ili roj meteora, ali i da spremite ručak za društvo i brinete o higijeni. To je ono što Istraživače čini posebnim – razvoj i raznolikost. Biološka grupa je u nekom trenutku imala više manjih grupa unutar sebe: ornitologe, herpetologe, floru i druge. Onda je nekolicinu članova zainteresovalo korišćenje biljaka i životinja iz prirode u ishrani i osnovana je nova grupa – Ishrana u prirodi. Danas ova grupa funkcioniše nezavisno od Biološke i samostalno organizuje brojne akcije u različitim vremenskim uslovima i godišnjim dobima. Ovo je direktan primer mogućnosti koje Društvo istraživača pruža podržavajući raznolikost.
ISTRAŽIVAČI NISU NAMENJENI samo budućim mladim naučnicima, već onima koji su zaljubljeni u boravak u prirodi, svima onima koji su zavisnici od druženja, mladima koji su na putu da otkriju svoja interesovanja.
TAKO VEĆ ČETIRI DECENIJE generacije mladih Valjevaca, zaljubljenika u prirodu, uče koje je bilje lekovito, a koje su gljive otrovne, da je poskok opasan, ali koristan, gde u okolini Valjeva postoje arheološka nalazišta, kako umesiti hleb sa divljim povrćem, kako na indijanski način zapaliti vatru, kako se orijentisati u prirodi, kako bezbedno sići u najdublju jamu i spasiti povređenog. Međutim, interesovanja članova ne određuju samo da li će se neka grupa osnovati ili neće, već i šta će raditi kao projekti i istraživanja. Tako su članovi Speleološke grupe nekada obilazili veliki broj jama i pećina u Srbiji, dok danas koriste kamere snimajući jame u koje se spuštaju. Takođe, nakon što su realizovali projekat izgradnje veštačke stene u Valjevu, deo članova Speleološke grupe oformio je novu, Penjačku grupu. Ovime se prvobitni cilj – istraživanje, transformisao u cilj podržavanja šireg spektra aktivnosti koja omogućava mladima da se afirmišu i zadovolje svoje potrebe.

Ipak, iako su se aktivnosti Istraživača menjale u korak sa vremenom, ciljevi su ostali isti. Volonterizam je jedan od njih koji i danas zauzima važno mesto u ovoj organizaciji. Već godinama mladi istraživači organizuju međunarodne volonterske kampove, namenjene koliko određenom kratkoročnom cilju, toliko i dugoročnom ostvarivanju kontakata i širenju Istraživačke ideje. Treba napomenuti da je zapravo celo Društvo istraživača sistem koji funkcioniše volonterski. Simbolične godišnje članarine služe da se pokrije deo tehničkih troškova Društva. Predavači, saradnici, vođe grupa, vođe akcija, učesnici akcija - svi su volonteri. Svi zajedno planiraju aktivnosti na akcijama, svi zajedno kupuju hranu i traže sponzore, svi zajedno spremaju ručkove i u pauzama idu u šetnje. Mnogi stari Istraživači danas studiraju, ili rade u oblastima koje su ih ranije u Istraživačima okupirale. Oni se rado odazivaju na pozive današnjih članova i drže predavanja i radionice u oblastima u kojima su na putu da postanu stručnjaci. Naći osobu koja je zainteresovana da bude edukator novim Istraživačima i nije neki problem, tokim svih ovih godina kroz Društvo je prošlo nekoliko hiljada članova. Veliki broj trenutnih članova zapravo su deca starih članova.
Ova organizacija je vremenom rasla, kako brojem članova, tako i potrebama. 1994. godine osnovana je grupa koja će zadovoljiti raznovrsna, ali još nedefinisana interesovanja osnovnoškolaca – Podmladak. Ova grupa je ključna za razvoj istraživačke i naučne misli. Osnovnoškolci na akcijama Podmladka imaju priliku da slušaju predavanja i čuju zanimljivosti iz mnogih oblasti i da, zatim, nakon upisivanja srednje škole postanu članovi neke od tematskih grupa po želji.
Iste godine pokrenuto je pitanje prostorija za korišćenje. Naime, do tada je korišćena stara, trošna kućica koja nije zadovoljavala potrebe samo jedne grupe koja se sastaje jednom nedeljno, nije bilo prostora za održavanje sastanaka ukoliko u jednom trenutku dođe više od dvadesetak osoba. Ideja o izgradnji sopstvenih prostorija morala je da sačeka bolja vremena. Posle 2003. godine ideja postaje stvarnost. Na inicijativu tadašnjih, a i sadašnjih, članova projekat “Istraživačka Kuća” dobio je precizne nacrte i započeta je borba za finansiranje same izgradnje. Istraživači, volonteri po prirodi, ugradili su deo sebe u sam “Klub”, kako ga danas zovu. Učestvovali su u svim radovima u kojima su mogli. Samostalno su srušili staru kućicu i započeli najveći projekat koji se realizuje u Društvu istraživača “Vladimir Mandić Manda”. Useljenje i potpuni završetak radova u novim prostorijama planirani su za kraj 2009. godine, međutim, zbog finansijskih poteškoća, odloženi su do kraja 2010. godine. Učešće u ovom projektu je mnoge Istraživače zauvek vezalo za Društvo. Većina starih Istraživača duguje mnoga prijateljstva akcijama na kojima se učilo, radilo, grešilo, smejalo, kuvalo i pevalo.
Tokom četiri decenije svog postojanja Društvo je steklo brojne prijatelje, sponzore i dobilo podršku od mnogih organizacija. U tom duhu, članovi Društva realizuju projekat, koji finansira Ministarstvo omladine i sporta, “Big Beng – Širenje praska, mladi i nauka”. Znajući šta učešće u aktivnostima Društva istraživača znači za njihov život, članovi Društva, ovim projektom će pomoći osnivanje sličnih organizacija u okolini Valjeva, omogućiće da se ideja Istraživača širi

[jubilee]

40 years of a good story

Valjevo Club of Young Researchers

It is typical for young people to make groups, teams or clubs in various areas responding to their fields of interest. The most common such organizations are sport clubs, music groups, fans, or, sometimes, more specialized groups, like scuba divers, youth magazines, or youth political groups. But, Valjevo, a city in Western Serbia, since 1969 has something different – a club that attracts young people interested in field research activities, such as Biology, Speleology, Astronomy, Archaeology… They believe that the vicinity of their city (and, of course, the entire world) is not yet well studied, described, that there still are some undiscovered prehistoric site, and wild canyon or deep cave where no humans visited. Various and specific interests of the young ones are expressed trough the activities of the Club. They enjoy to expand their knowledge about nature, environment, and culture and to contribute in some way to development of society and science.
The Club is named “Vladimir Mandić Manda” – after his friend who lost his life on speleology expedition on Durmitor mountain (today in Montenegro). It was the very first expedition organized by the Club forty years ago in 1969.
Since that time, the Club survived and expanded its activities, spreading the Club’s founding idea to a number of other cities in former Yugoslavia. Many similar clubs emerged. Even the foundation of the Petnica Science Center near Valjevo has some roots linked with successful activities of the Club in nearby city of Valjevo. Members of Speleology group used to say those days: "We are happy to see that next to our Petnica Cave, first Science Center emerged – presenting a source of new ideas and fresh quality of our organization". Today, it is hard to describe subtle and rich links between the Club and the Petnica Center. Young members of the Club are frequently among participants of the Petnica Center’s courses and camps.
“The Researchers” is the popular name for the Club’s members or affiliates, or members’ parents, etc. They had developed some kind of specific culture and a way of friendship and cooperation. Frequent field trips, where members organize their life including cooking, music, sometimes hard work, but, anytime, pretty attractive for urban teenagers. We must emphasize that the whole Club is a voluntary based system. Symbolical yearly membership fee partly covers some technical expenses of the Club. Lecturers, associates, section/group leaders, participants and heads of specific activities – all of them are volunteers. All together, they plan their activities, buy food and raise funds, and, from time to time make some attractive social event for entire city.
Initiated by several generations of members, construction project of a new „House of Researchers“, at the place of the old small and ruined house, was sketched. Struggle for construction funding started two years ago with an avalanche of supportive reactions from hundreds of people and private companies from Valjevo. Old house is moved out and the new one, designed by Club members who are architects, emerged from the ground. Today, it is the unique house for youth activities built by young people’s own hands – with almost no government support. It is modern and functional building ready to host entire Club’s activities and groups and much more. Anyway, similar to the Petnica Center, it is an excellent example of how a good idea plus persisting work can produce really impressive results