Da li se država povlači?

Da li se država povlači?

Vladimir Janković

UPRAVO DOK JE PRIMALA SLATKOREČIVE ČESTITKE državnog
vrha povodom četvrt veka rada, Istraživačka stanica Petnica suočila se krajem 2007. godine sa ozbiljnim teškoćama u radu zbog odbijanja tadašnjeg ministra prosvete Zorana Lončara da, po dolasku na funkciju u leto iste godine, nastavi isplatu sredstava regulisanih međusobnim
ugovorom Ministarstva i Stanice. Ministar je, po već tipičnom običaju u savremenoj srpskoj politici, posumnjao u sve što su mu prethodnici započeli, pa je, jelte, zaključio da je najbolje da se sve obustavi. Do daljnjeg. Stanica je ostala uskraćena za 8 miliona dinara; nastavak kurseva, kampova, seminara, održavanje prostora i sve što uz to ide dovedeno je u pitanje. Ministarstvo se, naravno, nije udostojilo da iskoristi bogomdano pravo izmene ili jednostranog raskida ugovora – što bi se oni mučili i poštovali tamo neke zakone kada su oni, Bajo moj, Ministarstvo.
SLAVNI ZORAN LONČAR ODE (KAO I MNOGI PRE NJEGA), ime mu se ubrzano zaboravlja, a na njegovo mesto u leto naredne godine dolazi novi ministar. Naravno, kao i svi, i on o Petnici misli sve najbolje i svi su zapanjeni kako se ugovor nije poštovao, kako to da se nije novi pripremio za tekuću godinu, pare su planirane, sve će to biti odmah, evo sutra, čim se ministar upozna sa sektorom koji je, eto, prethodni ostavio u vrlo lošem stanju. KAO I U VEĆ VIĐENIM SCENARIJIMA IZ DEVEDESETIH, da ne dužimo priču, Ministarstvo je te 2008. godine ponovo skresalo sredstva Stanici, čak znatno više od prethodnog, jeste da nisu mogli baš da to prekinu, ali to bi bilo grubo. Najbolje je stegnuti do kraja i pustiti životinju da sama lipše. Tako je najnoviji ministar odlučio, kao znak dobre volje i
poštovanja prema Petnici, a nakon mnogobrojnih i

pravdajući se nedostatkom para i neodgovornošću prethodnika, Ministarstvo prosvete obezbedilo Petnici svega petinu planiranih sredstava dovodeći ozbiljno u pitanje nastavak rada

višemesečnih intervencija, da “Stanicu pomogne” sa pet miliona dinara. To je otprilike polovina novca koje je isto Ministarstvo obezbedilo osam godina ranije, tj. svega jednu petinu sredstava koja su za Petnicu bila planirana u 2008. godini. Galantno do bola!

ISTINA JE DA TO NIJE PRVI PUT. Već viđeno. Ministarstvo prosvete je više puta pokušavalo da Petnici zavrne šiju. Legendarni prvi socijalistički ali ne i samoupravni ministar
srpske prosvete Dača Ž. Marković javno je obećavao da će ukinuti Petnicu (a u paketu i Matematičku gimnaziju i Školu za muzičke talente u Ćupriji), jer šta će Srbiji talenti, to je prevara, to ne postoji (jadnik, nije hteo da prizna da je i on sam talenat). Nije uspeo. Posle njega nije bilo javnih obećanja i hajki ali se njegov kasniji naslednik i ekspert za japanski menadžment Jova Todorović bar iskreno trudio. Trudila se i Ljiljana Čolić (to je osoba koju je Bog direktno napravio, od blata naravno, te stoga nema nikakve veze sa majmunima); Vuksanović se, po običaju, zezao.

NIJE PETNICA TU NIKAKVA OZBILJNA ŽRTVA, da se razumemo.
Samo kolateralna šteta. Žrtva je srpsko školstvo koje je u nepovratnom sunovratu. Propast obrazovanja se već bolno oseća u privredi ali i u svim drugim oblastima i to će biti prava i najozbiljnija prepreka integraciji ove izmučene zemlje u Evropu.

SRPSKA OBRAZOVNA ADMINISTRACIJA NIJE ODUVEK IMALA
ANIMOZITET PREMA PETNICI. Do početka devedesetih, kada su postojali tzv. “PP zavodi” koji su se uistinu bavili kakvimtakvim inovacijama i kvalitetom obrazovanja, Petnički eksperiment nije bio smetnja državnom školstvu. Štaviše, i zavodi i državni obrazovni fondovi (SIZ-ovi) galantno ali i vrlo uporno i odgovorno su učestvovali ne samo u finansiranju rada Petnice, već i u izgradnji prvih kapaciteta, nabavci opreme i sl. Posle, kada su zavodi ukinuti i kada je domaće
školstvo dekretom proglašeno za najbolje na svetu, sve što bi ukazivalo u drugom smeru postalo je trn u oku. U međustranačkoj pijaci funkcija Prosveta je degradirana kao teško i riskantno mesto i ubrzo postala resor za političko potkusurivanje.

Da je Ministarstvo prosvete održavalo rast sredstava
za Petnicu po stopi kojom su računata sredstva za
škole, Stanica bi mogla do danas sama da finansira
izgradnju novih kapaciteta.

Ma šta pričali u kamere i mikrofone, savremeni domaći političari odbijaju da prihvate činjenicu da je obrazovanje strateški razvojni sektor kroz koji se na najefikasniji način može oblikovati budućnost društva. To se lako vidi u strukturi ulaganja u razvoj sistema, u nespremnosti da se promeni bilo koja ključna komponenta organizacije školstva, zatečeni monopoli, a o programima i njihovim autorima da ne govorimo.

Što se brige o talentima tiče, zar nije neuporedivo jednostavnije i politički profitabilnije pred kamerama lopatom podeliti novac nekolicini naivnih “nosilaca medalja”, nego razvijati kakav god sistem? Priča se da Vlada Srbije jednu jedinu sportsku medalju nagrađuje sa prosečnim iznosom koji uknjiži dobitnik Nobelove nagrade! Sve da bi narod bio srećan a moćni sportski lobiji zadovoljni a i sa njima vezana trgovina ljudima. Ako je to čak i delimično tačno, onda nije čudo što za Petnicu nema para, jer je filozofija Petnice upravo suprotna takvoj logici.

No, vratimo se Prosveti. Da li će se gest drastične redukcije para pretvoriti u novu osnovicu za izračunavanje novca u narednim godinama, kao što je već viđeno ili će se novi ministar pokušati popraviti prihvatajući činjenicu da IS Petnica godišnje “obrne” više od 15,000 pansiona i 150 kurseva, seminara i kampova za učenike i da je principijelno važno da Ministarstvo makar deo toga stabilno i dugoročno pokriva? Odgovor će se znati negde
u vreme kada ovaj tekst budete čitali. Ako prevagne restriktivni scenario, Petnica će verovatno preživeti, ali je sve uočljivije da se broj seminara ali i učesnika na njima smanjuje. Prva žrtva su bili kursevi za nastavnike čiji je broj više nego prepolovljen.

Petnica oprezna
Ni posle skoro dva meseca upornih pokušaja, autor teksta nije uspeo da dobije zvaničnu izjavu direktora Stanice, njegovih pomoćnika ili predsednika Upravnog
odbora. Istina, bilo je kolutanja očima i čudne mimike. Nezvanično, i zaposleni ali
i brojni stručni saradnici su veoma zabrinuti i smatraju ponašanje Ministarstva prosvete krajnje neodgovornim i opasnim za stabilnost rada Stanice. Ipak, nadaju se da će razum prevladati i da nije mudro brzopleto srušiti mostove prema instituciji koja je postojala i postojaće duže od svakog konkretnog službenika”. No, kruže priče da se ozbiljno razmatra “odvajanje” Stanice od prosvete čemu bi prethodilo iznošenje u javnost svih dokumenata o ponašanju Ministarstva ali i pominjanje nekih imena... Za takav pristup zalažu se neki uticajni članovi Saveta Stanice i stručni saradnici. Autor priznaje da nije ni pokušavao da dobije zvaničan stav Ministarstva, jer veruje da unapred zna kakav bi bio (“činimo maksimalne napore”, “saglasno mogućnostima” i sl.).

Ipak, postoji realna nada da će nova ekipa u Ministarstvu prosvete ovladati efikasnim planiranjem i upotrebom sredstava sopstvenog budžeta i izboriti se sa drugim resorima u vučjem otimanju o skromni plen. Ako je istina da žele da domaće obrazovanje vode u pravcu efikasnijeg i savremenijeg sistema, valjda će prepoznati šta to Petnica radi kao što su to prepoznali mnogi drugi u svetu. Ostaje činjenica da su drastične oscilacije u nivou podrške i neizvesnost pred svaku novu promenu administracije ubitačnije od jasnog odbijanja

[Petnica Center]

facts

This almanac presents results and initiatives of the Petnica Science center in 2008. It shows a wide spectrum of activities and some important events and initiatives related to the Petnica Center. A word about the Petnica Science Center (PSC). The Petnica Science Center is an independent organization aimed at cutting-edge, extracurricular education of students with extraordinary aptitudes for science and research. Each year, PSC offers about 150 different courses, workshops, conferences, and science camps in Natural Sciences, Humanities, and Technologies. A space of more than 3,500 sq. meters houses modern classrooms, labs, and library space. The programs designed for both students and teachers are lead by some of the best scientists. The students are carefully selected from 450 high schools throughout Serbia, as well as from nearby countries such as Montenegro, Bosnia, Macedonia, Croatia, and others. In addition to its student training activities, the Petnica Center ranks among the top national and regional centers for in-service teacher training in a broad field of school subjects and other special topics. [See] Through carefully designed programs, PSC covers a wide spectrum of scientific fields: from astronomy and physics to biology and chemistry; from archaeology and linguistics to computer science and electronics; from mathematics and psychology to geology. In place of traditional subject-oriented science education, integral and problem-oriented education is emphasized. PSC encourages students to think more and to rely on their knowledge, skills and experience of the world as a whole, in order to participate actively in the education process. Although it offers a variety of programs for teenagers, university students, school teachers, schools and public administration officers, the core of all Petnica’s educational activities are courses and camps for secondary-school students (aged 15-18) who are motivated and interested in science and technology far above the level of regular school programs. The Petnica Center gained its regional and international recognition and position because of its genuine innovative extracurricular programs for students that can bridge the gap between existing school curricula and the increasing needs for fresh and dynamic knowledge and thinking skills in up-todate science and technologies

MoE cuts funds

The article on the facing pages addresses the problem of the decresing PSC funding from the Serbian Ministry of Education. An attempt is made to analyse what seems to be a restrictive policy toward the Petnica Center and to put it in the context of recent frequent changes of the Serbian Government. The fact is, however, that the Ministry of Education has demonstrated similar behavior throughout most of Petnica’s 27 years. This is in clear contradistinction to the Consistent support from the Ministry of Science. Governments come and go, but an independent educational institution such as Petnica seems to be fundamentally at ends not only with Serbia’s centralized and rigid education system, but also with Ministry whose role is to change that system, bringing it into the 21st century. As a result of this the author of the text expresses scepticism regarding the promises coming from the top levels of the MoE.