Godina izazova

Mnogo je razloga da verujemo da će 2001 godina biti ne samo prva godina novog veka i Mileni-juma, ako ćemo poštovati naučne argumente, odnosno prva godina pokušaja Srbije da se otrgne od tota-litarne prošlosti i uspostavi pristojnu demokratiju -- ako je suditi po raspoloženju u domaćim javnim krugovima i medijima. Iz "sitnosopstveničkog" ugla Petnice možemo zaključiti da će anno domini MMI biti veoma izazovna godina u kojoj bi trebalo da se, nakon blizu dvadeset godina po-stojanja i rada (zašto svi misle da smo mi mlada ustanova?) konačno pokuša odrediti trajan pravac razvoja, smisao po-stojanja i realan društveni položaj Petnice u okruženju koje, po svemu sudeći, neće više biti "neprijateljsko", kon-zervativno, rigidno, ksenofobično, okrenuto prošlosti ili već kakve atribute možemo dati onome što smo gledali i doživljavali u proteklom vremenu.

Novo vreme nudi i nove izazove. Najverovatnije da ćemo u toj godini postati svedoci započinjanja dinamičnih procesa u domaćem obrazovanju (hajde da ih ne zovemo "reforma") sa ciljem da se približimo visokim standar-dima obrazovanja u razvijenom svetu, vratimo u škole inicijativu i inovativnost i uvedemo u praksu mnoge sveže i vre-dne ideje bez kojih nema dru-štvene stabilizacije i približa-vanja razvijenijima. Najverova-tnije da ćemo naići na dobru volju i značajno povećano za-nimanje državne administra-cije na svim nivoima za "Pet-nički model" i spremnost da se pokidane veze ponovo us-postave kao u davnim vremenima pa i znatno ojačaju.
Dobra volja i lepe namere ne znače i garanciju uspeha. Petnica će se naći pred izazovom da se opredeli za nivo i dimenzije svoje samostalnosti, odnosno uklapanja u ob-ra-zovne modele koji će se početi razvijati u javnom sektoru.
Neće samo državna administracija biti ta koja će Petnici nuditi šargarepu. Već smo svedoci eksponencijal-nog rasta interesovanja raznih međunarodnih organizacija da pomognu Petnicu. No, najmanje će biti spremnosti da se pomogne ono što Petnica već dvadesetak godina, po svemu sudeći veoma uspešno, radi. Uz neizbežnu konstataciju "kako je dobro i značajno to što vi radite", nudiće se podrška programima koje mi uistinu ne radimo niti smo ikada radili. Birokratija je svuda ista i u tome nema velikih razlika između već zaboravljenih SIZ-ova i međunarodnih fondacija ili inostranih državnih programa. Da bi fondacija ili neka organizacija ili vlada krenule u neku "podsticajnu" akciju, prvo se moraju uraditi programi -- a onda teško onima na koje se naleti "na terenu" koji nisu spremni da rade upravo te programe i to na način kako su činovnici hiljadama kilometara daleko zamislili i "zacrtali".
Ono što Petnica dosta us-pešno radi prilično je retka i usa-mljena pojava -- to smo se uverili mnogo puta. Mala je verovatno-ća da ćemo naići na programe koji su spremni da upravo to pomognu. Izvesnije je da nam, ako želimo doći do tako potrebne materijalne i finansijske podrške, predstoji mukotrpno ubeđivanje, pregovaranje, doka-zivanje zašto je ono što radimo dobro i, što je veoma važno, zašto je dobro da i dalje radimo ono što umemo da radimo dobro.
Već sada osećam preke poglede i mrštenja onih koji bi rado da u Pet-nici vide programe obuke mladih me-nadžera, specijalne programe multi-etničke tolerancije, kurseve rešavanja konflikata, škole za demokratiju, gra-đansko društvo i sl. Znam da će biti dovoljno onih koji su spremni za malo para da postanu eksperti za sve i koji će iz rukava izvući program kakav god finansijer zamisli i napraviti kurseve, radionice, seminare i škole za sve što je neko voljan da plati. Nije takva filo-zofija a priori loša. I to je potrebno i od toga će biti više koristi nego štete.
Istraživačka stanica Petnica je mnogo pre većine drugih uspešno realizovala i programe multietničke i multikulturne tolerancije, programe osposobljavanja za demokratiju, radi-onice rešavanja konflikata i mnoge druge danas vrlo moderne i nezaobilazne obrazovne sadržaje. Nikada te programe nismo izdvajali kao posebne celine, jer smo smatrali da je nemo-guće separatno obrazovanje za toleranciju i demokratiju. Ono je jedino moguće ako je duboko ugrađeno u samu suštinu sadržaja i metoda obrazovanja o svetu oko nas, tj. bazičnog i klasičnog obrazovanja. Nismo mlade učili toleranciji radi obrade nastavne teme "tolerancija", već kroz tkivo u-kupnog rada bez čega bi takav rad bio nezamisliv. Nismo mlade učili demo-kratiji da bismo obradili neku posebnu jedinicu, već kroz pristup, ponašanje i ukupan odnos svih učesnika u nastavnom procesu u Petnici -- i polaznika i nastavnika i saradnika. Smatrali smo da je to dobro i ispravno i smatramo to i dalje.
U godini 2001 moraćemo da od-lučimo šta će se dalje dešavati sa programima za učenike a šta sa programima za nastavnike ali i sve veće potražnje za programima namenjenih drugim profesionalnim kategorijama. Pronalaženje pravog balansa i optimalne funkcionalne veze između tih oblasti od vitalnog je značaja za sam opstanak Istraživačke stanice.
U godini 2001 moraćemo da pro-cenimo kako obezbediti višegodišnji kontinuitet u radu sa najperspektivnijim polaznicima i koja su to sve opšta i posebna znanja, veštine i is-kustva koja bi Istraživačka stanica trebalo da im prenosi, na koji način i kojim tempom i intenzitetom. Tek u radu sa ovom kategorijom polaznika možemo odrediti svoje prave kvalitete i ograničenja.

U godini 2001 moraćemo da od-govorimo kako bi trebalo da izgleda profesionalni tim Istraživačke stanice i kakvi odnosi u njemu treba da vla-daju, kakve realne obaveze, odgovor-nosti i prava treba da imaju neposre-dni realizatori odgovornih i osetljivih procesa i programa.
U godini 2001 moraćemo da sa-gledamo dimenzije prostora na kome Petnica deluje i izgled i funkcije veza koje se na tom prostoru moraju uspo-staviti. Konkretno, ko su nam partneri, sa koliko škola možemo optimalno sa-rađivati i na koji način i do kojeg se nivoa te veze moraju unapređivati.
U godini 2001 Stanica će morati da jasnije odredi svoj odnos prema lokalnoj sredini - prema Valjevu. Ovaj grad će, više je nego izvesno, sada nuditi šire prostore saradnje ali i zahtevati konkretnije i intenzivnije prisustvo i angažman Stanice u svojoj sredini.
U godini 2001 moraćemo da shvatimo i odredimo glavne vektore razvoja obrazovnog sistema na prostoru na kome će Stanica delovati i procenimo u kojoj meri Istraživačka stanica može da se uklapa ili komplementira te vektore. Do sada je Stanica uspevala da pravovremeno i dobro oseti kako obrazovanje "živi" i šta će se u njemu dešavati nekoliko godina u neposrednoj budućnosti ali sada je pred čitavim društvom vreme burnih transformacija kada će takve procene biti znatno teže i riskantnije.
U godini 2001 moraćemo smelo pokušati da pronađemo gornje limite razvoja Stanice u vremenu i prostoru kako se ne bismo rasplinuli niti ulju-ljkali u sigurnost i rutinu, ma kako ona bila na izgled dobra.
Verujem da je Stanica još daleko od "zamora materijala" iako će pre-stanak nadmudrivanja sa negativno određenom državom i obilje osmeha i ponuda svakako kriti mnoge zamke i pospešivati opuštanje i osećaj samodovoljnosti.
Takođe sam veoma ubeđen da profesionalni tim Stanice, nasuprot svom podmlađivanju, postaje zreliji i produktivno inovativniji i da će se tek sada moći "razmahati" u pravcu mudre selekcije dobrih i perspektivnih zamisli i njihove adekvatne implemen-tacije usklađene sa ograničenjima re-alnog okruženja i stvarnim granicama sposobnosti, potreba i očekivanja po-laznika i saradnika.
Dugo smo čekali da se konačno pojavi neka dvehiljadeprva kada će uslovi za kreativni rad postati ako ne idealni, a ono normalniji i podsticaj-niji u odnosu na "mračne devedesete". Evo nam sada prilike da to neposredno proverimo i da posle ne krivimo nikoga drugog za sopstvena ograni-čenja niti da od drugih očekujemo da nam rešavaju sopstvene probleme.
Ako je suditi po tempu promena u devedesetim, novi vek će biti pun čuda suludo ubrzanih u prepletu ma-terijalne i virtuelne realnosti, snova i jave, sadašnjosti i budućnosti. Sve će se slabije čuti glas upozorenja učite-ljice istorije da budućnost mora biti mudro zasnovana na proučenim greš-kama prošlosti.
Stanica je postala punoletna (18 godina postojanja i neprekidnog rada) -- neka se niko ne vara da neće početi koristiti svoje pravo glasa!

in the nets of a new age

Vigor Majić comments on the changes in the political and social scene in Serbia and their expected influence on the position and programs of the Petnica Science Center. Although there is no doubt that the new Serbian government will be much more democratic, future-oriented, and ready to support the educational programs of the PSC, the conclusion is that Petnica should strive to keep its independent position. Petnica will keep on with the current basic structure of its program. In particular its central activities will be the work with secondary-school students, and the creation and implementation of new teaching programs and methods.
Petnica is getting ready for an increase in the number of foreign attendees. The PSC also expect an increased interest in its programs by relevant international organisations and foundations (both governmental and private).

Because of its results, international recognition, and consistent orientation for modern education, and because of the fact that the programs of the PSC cover almost the entire region of SE Europe, Petnica Center will be among the most interesting and attractive place for international support. In this period the PSC will have to be very careful to keep and protect its core programs and principles. It can be expected that most of Petnica's future international partners already have their programs and priorities, some of them made far from Serbia and based on a completely different situation and expectations. In spite of indisputable aims and values, such programs could destroy a successful local practices, reshaping them into bad copies of something that produced excellent results somewhere far away.

Nowadays, Serbia is stepping into the intensive and difficult transition of its political and economic system and Petnica Center with its young and creative staff and their associates sees an important chance to participate in the design of the educational reform in Serbia. There are no doubts that the suggestions and ideas from Petnica will be respected both by the new administration and in schools. One thing will be guaranteed - we will be faced by a difficult responsible work.

In 2001 PSC will organise about 140 different programs -- science camps, workshops, and courses for about 3,000 participants: secondary-school students, university undergraduates, and school teachers. Participants will come not only from Serbia and Montenegro, but from Macedonia, Bulgaria, Croatia, Bosnia, Hungary, Slovakia, Slovenia, and many other countries. More than 1,000 school teachers are expected to participate in our in-service training programs and workshops.