Gde je kraj problema koji prate Stanicu čitavu deceniju? Nekako smo preživeli raspad zemlje, građanske ratove u Hrvatskoj i Bosni, divljanje probuđenog i opijenog nacionalnog primitivizma, politički dirigovanu hiperinflaciju, sankcije spolja i iznutra i neuspele pokušaje da se Stanica "stavi pod kontrolu zdravih snaga", pa i zemljotres koji na ovim prostorima nije očekivan - kada nas je snašao novi rat i bombardovanje gde je obližnje Valjevo izvuklo podebeo kraj. Rat je, naravno, bio začinjen pomračenjem Sunca što je definitivno uzdrmalo sujeverne duše. Neko nam je smestio sve po spisku, još samo da dočekamo pad komete kao posledicu povećanog zanimanja astronoma za nebo, erupciju vulkana koga će probuditi preduzeće Vujić koje u blizini Stanice buši stene i pravi fabriku vode ili "ušmrkivanje" u crnu rupu koju konstruišu petnički fizičari u svojim mračnim podrumskim laboratorijama...
Možda će pravi problemi i izazovi u domaćoj izvedbi "Čistilišta" nastati ipak u prvoj godini XXI veka (Milenijum prepuštamo drugima, nismo mi za to...), kada se, nadamo se, posle mnogih godina i u Srbiji pojavi razumna i konstruktivna vlast i poželi da uspostavimo iskrenu i efektnu saradnju. Da li smo, posle dekade poluilegale spremni za tako nešto. Šta da radimo ako jednostavno ponude da nastavimo da normalno radimo ono što znamo i umemo da radimo? Tako smo se lepo navikli na nenormalna vremena, na "igranje po žici" da dovodimo opravdano u sumnju sopstvenu sposobnost da normalno koračamo po čvrstom tlu.
Nisu ovih par prethodnih pasusa samo retorički uvod, već iskrena zabrinutost direktora Istraživačke stanice koji pokušava da predvidi veoma izvesne "tranzicione turblencije" koji ovu namučenu zemlju čekaju narednih godina, nasuprot naivnim "oktobarskim iluzijama" da će sve preko noći postati lepo, jednostavno, slobodno i prosperitetno. Biće i dalje teško i izazovno, trebaće nam još dosta pameti i mudrosti, snage da se umesto pred narogušenima, principi i kvaliteti sačuvaju pred nasmešenima. Pravi izazov za definitivno dokazivanje vrednosti "Petničkog modela alternativnog obrazovanja" biće konstruktivna saradnja sa reformski i evropski orijentisanom državom uz istrajavanje u očuvanju nezavisnosti i autentičnosti. Lakše je kada se zna ko je protivnik.

Namerno se neću zadržavati na tromesečnom ratnom ludilu s proleća daleke 1999. Tri devetke definitivno ne donose dobro. Stanica je preživela. NATO je nije detektovao kao ratni cilj iako je prvih dana rata imao povoda za to (pogađate: doselila se vojska koja kada zagusti hrabro zauzima seoske škole, e da bi se posle žalili kako NATO bombarduje škole). Kolektiv je ostao živ, zdrav, normalan i kompaktan. Čak se i radilo tog nesrećnog proleća. Obrazovni rad i projekti preko Interneta, dopisna Petnica, JUTUTUTU, servis lokalnim medijima, radio-komunikacije i ostale okoloratne igre sve sa ONO i DSZ.

Ipak, u '99 smo izgubili tri dragocena meseca i neke programe koje smo bili planirali za to proleće jednostavno nismo mogli da nadoknadimo. Zato su letnji programi bili dosta dobri i intenzivni. Na jesen su nastavljeni i programi usavršavanja nastavnika, obnovljene su i veze sa svetom, "skrpljene" pare za održavanje minimuma programa, pa čak i za vredne prodore u nekim oblastima. Stanica se hrabro i ambiciozno upustila u "borbu" sa pomračenim Suncem, što se pokazalo znatno jednostavnijim nego kada su pomračeni umovi u pitanju.
Prava godina za analizu je ipak bila dvehiljadita. Tada se desilo sve što je davno trebalo da se desi. Nema više potrebe da na zidu imam okačenu kolor fotografiju Danila Ž. Markovića kao podsećanje kako se obrazovanje i nauka mogu lakše i brže uništiti domaćim primitivizmom i ideološkim slepilom, nego najsavremenijim NATO bombama, zemljotresima i pomračenim Suncem.
Šta je, dakle, karakteristično za dvehiljaditu kada su u pitanju programi i sadržaji rada Stanice ali i stanje u domaćem školstvu koje neminovno utiče na kvalitet rada Stanice?
Pre svega, to je i dalje uspešno očuvan kontinuitet i to ne samo kontinuitet u kvantitetu rada (recimo u broju seminara, radionica, broju polaznika ili saradnika), već i kontinuitet u pogledu kvaliteta. Pročitajte na strani 18 o sjajnim uspesima petničkih polaznika na vodećim svetskim smotrama iz različitih oblasti ili na strani 15 gde je spisak objavljenih naučnih i stručnih radova članova stručnog tima ISP. Zašto da budemo skromni, kada je to veliki uspeh koji se ponavlja godinama i to u raznim oblastima i pored svih praktičnih a i onih drugih teškoća.
Zbog istrajnosti u kvalitetu Petnica je postala dovoljno dobro poznata među učenicima i nastavnicima da za nove cikluse prijavljivanja kandidata "posao" marketinga i informisanja odrade najvećim delom sami bivši polaznici. Ovo je vrlo dobro ilustrovano situacijom iz jeseni 2000 kada je, nakon ponovljenog zahteva Istraživačke stanice, tadašnja ministarka prosvete poslala školama "preporuku" sa negativno intoniranim stavom o slanju dece na programe u Petnicu (to se ranijih godina nije dešavalo). Iako je bilo brige kako će se to odraziti na prijavljivanje, jer znamo u kakvoj su poziciji direktori škola prema ministru a nastavnici prema direktoru, u Stanici smo odlučili da ne preduzimamo apsolutno ništa i stvari pustimo da se same raspletu. Rezultat je bio skok broja kandidata u odnosu na prethodnu godinu!
Znamo i za slučajeve da novokomponovani centri izvesne vrlo leve partije za navodno bavljenje talentima, upozoravaju decu sa kojom rade da ne idu u Petnicu, a deca ipak dolaze. Ni to nas ne brine jer smo od početka znali ko formira takve centre i sa kakvim ciljem (da ne grešimo dušu prema naivnim ljudima koji su se prihvatili da tamo rade).
U izvođenju seminara za srednjoškolce osećaju se dva problema: nedostatak saradnika i oskudica u neophodnoj savremenoj opremi i potrošnom materijalu.
Problem saradnika karakterističan je, za sada, u oblastima odakle najveći broj stručnjaka mlađe i srednje generacije masovno odlazi u svet i gde se u domaćim institucijama sa kojima sarađujemo sve teže pronalaze stručnjaci za neke savremene i aktuelne oblasti. Ono malo što ih je ostalo često je toliko preopterećeno raznovrsnim obavezama, da nije lako obezbediti dolazak u Petnicu niti na jedan dan a kamoli na nekoliko dana. Da ovaj problem postaje sve veći, primećujemo i u redovima studenata-saradnika. U nekim oblastima (fizika) teško da i jedan student ostaje u zemlji nakon završetka studija, tako da nema novih generacija stručnjaka.
Što se opreme i materijala tiče, Petnica se smatra solidno opremljenom, ali je to samo optička varka, jer se stanje poredi sa stanjem u školstvu koje je, to i gliste znaju, crno k'o veče uoči Big Benga. Stanici nedostaju neka važna učila (recimo mikroskopi, neki merni instrumenti) ali i postojeća oprema se sve manje koristi zbog nemogućnosti kvalitetnog održavanja (servisiranja) u zemlji i nedostatka skupog i teško dostupnog potrošnog materijala (reagensi).
Ipak, programima za učenike možemo biti dosta zadovoljni a i autor ovih redova zadovoljan je optimizmom kolega koji te programe pripremaju i izvode, a to je ponekad sasvim dovoljno.
Programi namenjeni nastavnicima nesporno su najveća kvalitetna novina u radu Stanice poslednjih nekoliko godina. Svake godine se, po malo, povećava broj oblasti u kojima se organizuju ovi programi. Nakon uspešnog starta seminara iz istorije, razmišlja se i o programima u oblasti umetnosti, srpskog jezika, seminarima za direktore škola i sl. Pomenimo i to koliko čudesno deluje činjenica da u školama još imamo veliki broj sjajnih nastavnika koji ne samo da u svoj oskudici nastavu drže na (svetski) visokom nivou, već su i puni ideja i inicijativa, tako da seminari koji se organizuju u Petnici odišu dinamizmom i sjajnom interakcijom. Lep dokaz za to je čest problem kako ubediti odrasle kolege da je pametno sa radom prekinuti u tri sata ujutro kako bi se malo odspavalo...
Formiranje tzv. Resursnog Centra (Recentis) hrabar je pokušaj da se kolegama u školama pomogne da pristupe kvalitetnoj literaturi i informacijama u vezi metoda i sadržaja nastave. To je takođe i poziv da veći broj nastavnika posećuje Stanicu, što je i samoj Stanici značajno kako bi unapredila veze sa školama i bolje pratila šta se dešava sa polaznicima kada se vrate u školske klupe.
Nadamo se da će vrlo brzo definitivno biti zaustavljen sunovrat školstva. Petnica nije svemoćna da kompenzira slabosti neposrednog rada u školama i mi iskreno očekujemo da će posrast društvene brige i mudri "redizajn" obrazovanja imati veoma dobre efekte u radu Istraživačke stanice. Tada bi se, najzad, mogla ostvariti "relacija aktivne komplementarnosti" između škola i Petnice, o čemu odavno razmišljamo.

Shema seminara, kampova, kurseva i radionica koje je Istraživačka stanica Petnica organizovala u 2000 godini. Prazan prostor u novembru i decembru je rezervisan za radove na rekonstrukciji objekata i infrastrukture Stanice.

Petnica Science Center

Success in an Impossible Environment

During the spring of 1999 the Petnica Science Center survived NATO bombings that heavily damaged the nearby city of Valjevo (see photo on the facing page). A set of new educational activities were organized during the war, including several Internet based distance learning projects. Notwithstanding the fact that the local economic and political situation was catastrophic, still in Y2K the PSC has successfully organized 120 science camps, workshops, and courses with more than 2,300 participants (both students and teachers). On page 7 you can find a map of the educational programs organized in 2000. More than 700 guest lecturers from 150 scientific institutions and universities came to Petnica to take part in one of the greatest experiments in alternative education in the region. The main problem facing Petnica is not only how to rise money and equipment, but also how to win the battle against the steady decline of quality of in-school education caused mainly by school poverty (low salaries and lack of equipment) and the loss of the best teachers.

With unstable financial support, with no understanding or any kind of cooperation with the local government, the PSC has survived another year without compromising the highest level of program quality and reputation, extending beyond the national level. The mayor achievement in 1999 was the restoration of teacher training programs that were stopped ten years ago because of so-called "tectonic disturbances" in Serbian education. Thirteen four-day long courses attracted 400 teachers from 50 schools from all parts of Yugoslavia. Now, there are more than 20 such courses and workshops in preparation for 2001.

Facts: In 2000 the PSC successfully organized 120 science camps, workshops, and courses for 2,000 participants -- students and teachers, from 350 schools (182 secondary and 60 elementary schools from all parts of Yugoslavia, as well as from Macedonia, Bosnia, Hungary and Ukraine). In spite of common prejudices, there are more girls than boys in attendance - 54% : 46%. About 730 guest teachers and lecturers participated in this complex web of programs and activities.

educational programs 2000

a dense web

Not a single day for rest, well almost! The complex schedule of educational programs in 2000 looks pretty chaotic. The underlying order and pattern is there however - the schedule was designed to enable the best possible results in short-term programs for students who already attend regular schools. There is an "annual cycle" of educational programs for high-school students, i.e. programs are implemented in four complementary groups. New students first attend a week long winter course with intensive theoretical work (lectures, demonstrations, discussions). Spring courses are shorter and focused on practical training in instrument manipulation, field work, data acquisition and processing (statistics), etc. On quarternight-long summer science camps students are free to work on small (and sometimes not so small) research project. During this time they get a precious experience of real science together with all the associated troubles and problems that exist in professional work. Fall courses are a chance to meet again, to discuss results, to finalize student papers, and to invite scientists to give lectures on their work -- actual news from the ever-expanding boundaries of modern science and technology.

HEADS OF PSC
DEPARTMENTS 2000

ARCHAEOLOGY (AHL)
Andrej Starović

PHYSICAL ANTHROPOLOGY (ANT)
Marija Đurić-Srejić, PhD

CULTURAL ANTHROPOLOGY (ETN)
Predrag Šarčević

ASTRONOMY (AST)
Nikola Božinović, Oliver Vince

BIOLOGY (BIO)
Dušan Palić, Marko Sabovljević

BIOCHEMISTRY (BHM)
Snežana Marković, M.S.

CHEMISTRY (CHEM)
Nina Jevtić

COMPUTER SCIENCE (COM)
Dragan Toroman

ELECTRONICS (ELE)
ing. Nebojša Bogdanović

GEOLOGY (GLG)
ing. Radisav Golubović

LINGUISTICS (LIN)
Mirjana Đelmaš

MATHEMATICS (MAT)
Dragan Mašulović, PhD

PHYSICS (PHYS)
Srdjan Verbić

PSYCHOLOGY (PSY)
Biljana Branković

LIBRARY
Mile Perić

DIRECTOR
Vigor Majić

DEPUTY DIRECTOR (EDUCATION)
Srdjan Janev

DEPUTY DIRECTOR (ADMINISTRATION)
Branko Jakovljević