Vigor Majić je direktor Istraživačke
stanice Petnica. Pored
ovog posla, dosta se bavio
problemima obrazovnog sistema
i obrazovne politikeUVODNIK Ozbiljne pripreme i najave početka op-sežnih građevinskih radova uverile su i žešće skeptike da je država ovoga puta stvarno spremna da investira u proši-renje petničkih kapaciteta. Ranija iskustva sa državom ostavila su traga u vidu “povećanog opreza” kada su u pitanju obećanja političara, no činjenica je da Istraživačka stanica nema dugoročniju perspektivu bez kvalitetnijeg kro-va nad glavom. Ponuđeni pojas valja čvrsto zgrabiti i ostati nad vodom.
Koliko smo energije i vremena u 2010. bili usmerili na optimizaciju građevinskih proje-kata i brižljiv izbor neophodne opreme, toliko najmanje snage valja u 2011. godini usmeriti na traganje za najboljim tehnikama pripreme i izvođenja programa, na redizajn izbora polaznika, pa i na reviziju liste programa, tj. na traganje za novim oblastima rada. Ipak, osećam da će najtvrđi orah biti osmišljavanje takve unutrašnje organizacije rada u kojoj će se polaznici i dalje osećati nesputani, a da to ne dovodi u pitanje njihovu sigurnost i efekte programa na kome učestvuju. Vredna naučna oprema ne sme postati igračka za predavače i profesionalce, rezervisana i brižno zaklju-čana u nezapaljivim ormanima, već i dalje mora biti potpuno dostupna mladim polaznicima, po cenu da se tako s vremena na vreme i pokvari. Da li će povećan broj seminara, kurseva i kampova dovesti do situacije da niti polaznici niti saradnici poznaju jedni druge, niti imaju vremena da se čestito upoznaju? Nemam ni tračka sumnje da ima dosta ljudi, čak i vrlo uticajnih, koji bi bili zadovoljni da Petnica po-stane uhodana “programska mašina” čiji se efekti potpuno izražavaju grubom statistikom broja seminara, broja učesnika, broja medalja na takmičenjima i sl. Budući tehnološki kapaciteti Stanice će lako generisati velike brojeve. No, daleko najveći deo polaznika i sara- dnika Stanice dobro zna da Petnica ima neke druge kvalitete. Mnogo pojedinaca s razlogom više strepi da se ti drugi kvaliteti ne izgube, nego da li će se nove zgrade izgraditi na vreme. Takođe, moraćemo se ozbiljno potruditi da povećamo broj saradnika i predavača kao i broj instituta i fakulteta odakle dolaze, jer Stanica nije ispostava jednog određenog univerziteta, ma kako on sebe video kao velikog i nezamenljivog. Akademska sujeta će morati ustupiti mesto spremnosti za daleko širu i dinamičniju saradnju sa drugima, makar neke naše drage kolege sa-radnici u njima gledali istovremeno i konku-renciju u otimanju za sitne kosti ograničenih naučnih fondova. No, pozicija na kojoj se nalazim, zahteva da pone-kad i oćutim ono što bih rado želeo da kažem, pa, evo, neću više komentarisati stanje na univerzitetu i egoizam i samozadovoljstvo u delu domaće profesionalne nauke... Nadu polažemo u brojne verne stručne saradnike i sve veći broj bivših petničkih polaznika koji su našli svoje profesionalno mesto u nauci. Stanicu takođe očekuje i pojačana akcija na okupljanju većeg broja sponzora i donatora, jer će državni fondovi presušivati, a i izborna godina je opasno blizu. Pri tome valja biti dodatno oprezan u vremenima ubrzanog donošenja loših i na brzinu sklepanih zakona koji definitivno neće ići na ruku inovativnim i fleksibilnim organizacijama kakva je Stanica do sada bila. Neoprezni ugovori lako se mogu olupati o glavu, a dobra namera svakako nije alibi za pogrešne poteze sa čije god strane oni dolazili. Rast evroskepticizma u Srbiji logična je posledica loše ekonomske politike i mnogih nevidljivih sabotaža istinskom otvaranju vrata i modernizaciji državne uprave u svim njenim sektorima. To ne bi smelo da dovede u pitanje opredeljenost Stanice da intenzivira saradnju sa sve većim brojem partnera u Evropi i da uporno kuca na vrata ozbiljnih evropskih fon-dova i programa gde se ne nalaze samo pare, već i iskustva i standardi u radu koji će biti nužni kako bi se sačuvali i razvijali kvaliteti i rezultati Istraživačke stanice uprkos siroma-štvu, pesimizmu i prostoti duha što nas vidno okružuje. Evropa prepoznaje Stanicu-
|
[intro]
expansion
In his editorial comment, the Director of the Petnica Science Center Vigor Majić, points to some sensitive questions that will follow the expected expansion of the Center. In 2011, thanks to support from the European Investment Bank, the Serbian Ministry of Science and Technological development will invest about 7.5 M Euro in expansion and refurbishment of the Petnica Center. The boarding capacity will double and the entire working facilities – labs, classrooms, libraries will increase their space and modernize teaching and research equipment. This is not just a simple reason to be happy, but the Petnica Center must look for hidden challenges behind the attractive (for media and for politicians) construction process.
The fact is that, during its first decade (eighties), while working in extremely poor conditions such as iron army beds and even tents, equipment litterally collected from the junk yard, the Petnica Center had been accepted among teenagers from all over the former Yugoslavia as attractive place, rich in creativity. That time was full of brave experiments in teaching methods, small science projects, liberal atmosphere – much more than in following decades. Enthusiasm was much greater than professional manners.
After building relatively modern ‘regular’ working facilities (1989), the “spirit of Petnica” shortened its wings and the Petnica Center became step by step more regulated. It is still far from the rigidity prevalent in the regular schools, and even still recognized among students as nice, brave, free place with relaxing environment notwithstanding its intense schedule day+night activities. It makes it highly popular and ‘fancy’ among teenagers hungry for flexible and creative ambience.
How will all of this change after the new and susbstantial “expansion & reconstruction” project? Shall we become even more rigid? Can we mediate the potential risk that the increased numbers of students and program groups will prevent personal contacts, a kind of precious ‘familiarization’ between students and working/boarding environment? There is a possible risk that increased numbers of students, courses and groups will cast a shadow on some other qualities which had not been described and formulated yet.
Vigor Majić also accented the necessity of increasing the number and the structure of lecturers, by opening doors for closer collaboration with more local and regional universities and research institutes. Today, we can see the process of narrowing the circles of scientific associates to smaller groups of people who already are in intensive continual professional relation and who know each other. It is almost an inevitable process if the Science Center’s management keeps a passive position and does not stimulate expansion to the new people with fresh ideas and innovative approaches.
The director also stress the necessity to increase the number of independent supporters and financial grants and donations in order to keep the independent position of the PSC. Contrary to an expect increase of ‘euroscepticism’ (the result of Serbia's long EU accession process, and of sharp economic crisis), Petnica needs to further strengthen its links to EU institutions through looking for more European partners and by applying for more EU grants and projects. It will kepp the Petnica Center fresh, innovative and open-minded. Europe does recognize the Petnica Center as something highly valuable.
 |
 |
 |