STVARI KOJE VOLIMO GOVORE O TOME KAKVI SMO. Ja nisam polaznik Letnje Naučne Škole već jedanaest godina, ali i dalje čitam sazvežđa kao što me je učila Marija Kotur, sumnjam u rezultate savanovski, postavljam suviše pitanja k'o Jela Grujić, i predavanja držim isključivo s nogu. Čujem te ljude (a tada moje mlađe saradnike) kad god zaboravim da je nauka lepa i laka.
ISTA TA ŠKOLA danas okuplja preko pedeset polaznika i otprilike toliko saradnika. Neki sadržaji, objekti i rituali su isparili za ovih 11 godina, a pojavili se drugi važni za LNŠ-ovce ovog vremena. Manje se jedu popara i tikvice, ali se isto onoliko ne spava, ne ćuti i ne prašta dosada. Nestala je kafana kod Sreje, tradicija gledanja serije „Dosije Iks“ u holu nastavnog centra, srušena je stara škola i ona kućica sazidana od spomenika, oboren je intranet zajedno sa omiljenim servisom „Ko je ko u Petnici“ i nekoliko meni dragih stabala. S druge strane, nikla je nova pečurka kod kupole, stigla Akademska mreža, puno novih računara i društvena celonoćna igra „Mafija“. Ipak, predavanja koja se prate bez daha, eksperimenti koji se ne propuštaju i sviranje gitare nikada nisu pregaženi ni vremenom ni bagerom.

DA NAUČENO NA LNŠ-U ostavlja neizbrisiv trag govorim ja, jer se sećam i čuvam svoj esej o naseljavanju Venere (zbog koga sam kasnije odlučio da budem polaznik astronomije), znam za mukotrpnu potragu za rezultatima merenja površine nepravilnih figura (beše u pitanju lišće sa trešnje, te upisah Matematički...) i dobro pamtim da sam maštao o četvrtoj dimenziji i Ešeru (i završio na Akademiji). Skoro sam sreo nekoliko ovogodišnjih polaznika (sada osmaka) koji u slobodno vreme prave pravilne poliedre, odlaze na Narodnu opservatoriju i pitaju za neke dobre SF-filmove.
NAJDIVNIJE JE što su na Letnjoj Naučnoj Školi stariji polaznici srednjoškolskih petničkih programa (a najčešće nekadašnji LNŠ-ovci) većim delom saradnici novopristiglim pulenima. Oni kroz eseje, predloge projekata, predavanja i prezentacije, dele sve ono što su poneli kao dobro iskustvo i dubok utisak sa svojih matičnih seminara. Dovoljno mladi da uče kroz otkrivanje, a toliko dugo petničani da se ne plaše da pogreše. Time zatvaraju krugove, da započnu novi ciklus.
S NESMANJENIM NESTRPLJENJEM i neizvesnošću čekamo april i nove prijave, da bi smo u junu sukobili one koji su rasli na „Hari Poteru“, ADSL-u, Fesjbuku i ove što su sazrevali na „Gospodaru prstenova“, dajlapu i dugim telefonskim razgovorima.

[camps & courses]

the youngest

Yes, Petnica Center is focused on age group 15-19, but once a year there is something untypical – a summer camp composed of a mixture of various disciplines and activities reserved for girls and boys of age of 13.

by Nemanja Djordjević

Things we love make us what we are. Eleven years passed since I was a student of Summer Science School, but I am still aware of things I’ve experienced in Petnica from people such as Marija, Savan, or Jela, I can recognize constellations, I can doubt the first results and ask too many questions. I hear their voices whenever I forget that science is beautiful and easy.
The same school now gathers over 50 students and the same number of associates. Some features, objects and rituals evaporated after these years, and other appeared to be important for students of this time. But even today, the pupils do not like to sleep on time, to be silent and bored. Nearby private restaurant disappeared, the tradition of watching the series "The X-Files" in secret room too, the old village school is disappired, along with our favorite Intranet service "Who's Who in Petnica”. On the other hand, there is a new “mushroom” (wooden table with umbrella) near the Observatory, fast computer network, a lot of new computers and social game "Mafia." However, the lectures, the breathless experiments and playing guitar are irreplaceable.
The most important thing is that at the Summer Science School senior high school students (usually former SSS participants) are now the associates. Now, they try to teach children everything they collected through experience and deep impression from courses and camps they had attended. They are young enough to learn through discovering, and long enough in Petnica not to have fear of making mistakes.
We wait impatiently for the new applications that will expect in April. Then we will compare those who grew with "Harry Potter", ADSL, and Facebook with those who matured with the "Lord of the Rings", dial up connection and long phone conversations